Finale Lige Prvaka Pressing Vs Posjed lopte

0

Real Madrid. Najbolji klub u povijesti. Dvanaest naslova. Prvih pet zaredom. Tri u posljedne četiri sezone.

Liverpool. Pet naslova. Najveći povratak u povijesti nakon 0:3 protiv Milana u finalu na poluvremenu, 2005.

Pobjeda u jedinom međusobnom finalu, 1:0 1981. u Parizu.

Tko je favorit? Naravno, Real.

Nitko nikada nije favorit protiv Reala. Pogotovo u Kupu/Ligi prvaka.

Tko će pobijediti? Naravno, Real.

Uzeti će treći naslov zaredom, četvrti u posljednjih pet sezona i postati najveća momčad modernog doba.

Može li biti drugačije? Naravno. Nogomet je to.

Velika većina neutralnog nogometnog svijeta navijati će za Liverpool. Navijači Barcelone po deafultu su protiv Reala, Talijani i Nijemci imaju itekako dovoljno razloga za „uvik kontra“, a rest of the world ionako nije bitan.

Bolje rečeno ostatak svijeta se ionako pronalazi u klubovima tih zemalja.

Englezi? Oni vole gubitnike,

Liverpool (zlobnici bi dodali kao i Engleska reprezentacija) to već desetljećima je, pa ga i na otoku podržavaju.

Osim možda navijača Manchester Uniteda.

Kako je to slikovito opisao Gary Neville: „City je uzeo prvenstvo, Chelsea FA Cup, samo još da Liverpool uzme ligu prvaka i selim se u džunglu.“

Isto tako, velika većina neutralnog nogometnog svijeta, ako bi morali birati na koga staviti novac ili ugled, izabrali bi Real.

S razlogom.

Finale je jedna utakmica. Što je bilo prije nebitno je. Tko je kako došao do finala nebitno je.

Kad stavimo karte na stol, tko što ima, Klopp ili Zidane, stvari postaju jasnije.

Real je jednostavno bolji.

Ne samo radi iskustva igranja ovakvih utakmica, kao klub ili igrači pojedinačno, nego čistim zbrojem jedinica kvalitete svakog aktera utakmice.

Kako se to danas popularno kaže, zbroj kvalitete pojedinaca kod Reala veći je zbroju kvalitete pojedinaca kod Liverpoola.

Ako početnim postavama pridružimo i rezerve, taj se omjer i progresivno pojačava u korist Kraljevskog kluba.

Suci? Zaboravite suce.

Koliko god Ljudi u crnom (ili danas raznim bojama) strahovito griješe u svim fazama velikih natjecanja na klupskoj i reprezentativnoj razini, što je stravično i potpuno druga tema, još nisu odlučili niti jedno finale na klupskoj ili reprezentativnoj razini.

Osim možda mitskog finala 1966. kad su Englezi uzeli svoj jedini World Cup protiv Njemačke onim golom za 3:2 za koji se još ne zna je li lopta prešla crtu ili ne.

Koga briga, 1966. se većina nas koji danas vozimo na nogomet ni rodila nije, a ionako je Hurst zabio i četvrti, da se nađe.

Real znači sigurno dobija?

Naravno da ne. Nogomet je to.

Ima li Liverpool prednost u ičemu?

Po našem mišljenju samo jednu. Ali veliku, možda i odlučujuću prednost.

Liverpool ima boljeg trenera.

Zinedine Zidane je kad je preuzeo Real napravio puno toga, uzeo dvije Lige prvaka i La Ligu. Zidane je bio veliki igrač, rubno i među najvećih 10 u povijesti.

To se vidi u njegovom radu s igračima. Koliko god dobri bili i prije, Realovi igrači su pod Zidaneom napredovali.

Strahovito napredovali.

Marcelo je postao jedan od najboljih lijevih bekova u povijesti. Uz dužno poštovanje prema Maldiniju, Robertu Carlosu, pa i našem Jarniju, ofenzivno je Marcelo najbolji bek u povijesti.

Nikada nijedan bek prije njega nije radio toliku razliku u napadu svoje ekipe.

Casemiro, što god „stručnjaci“ govorili o njemu, u ovom trenutku je vjerojatno najbolji defanzivni vezni na planeti. Više ne starta svaku utakmicu sa žutim kartonom i samo se čeka da dobije drugi. Davno nije Casemiro završio utakmicu prije vremena.

Carvajal je svojoj urođenoj odgovornosti u igri i obrambenim kvalitetama dodao veliki napredak u napadačkom dijelu, poboljšavši centaršut i čitanje igre u tranziciji. Nije mu više strano „prodati“ lažnjak i odigrati završni pas po zemlji.

Varaneu je Zidane vjerovao toliko da je otpustio Pepea na vrhuncu karijere da bi mladi Francuz dobio na sigurnosti i stabilnosti. Zemljak mu to vraća na najbolji mogući način.

Koliko god obrana Reala nekada djeluje kao najlošiji dio momčadi, u velikim utakmicama ta ista obrana napravi u napadu dovoljno da kritike padaju u vodu.

Modrić i Kroos su postali sinonim za suradnju u veznom redu, kao što su to nekada bili Xavi i Iniesta, a Isco je prebolio dječje bolesti poteza viška i postao starter i glavni oslonac Španjolske reprezentacije, jednog od največih favorita Mundijala.

Bale kad je zdrav igra možda i najbolje u karijeri, Benzema je manje scorer, ali se više spušta po loptu i pomaže veznom redu u polukontrama i kontrama, a Ronaldo će zabiti i kad se to čini nemoguće.

Sve je to Zidaneova zasluga.

Ali uvijek postoji taj prokleti ali.

Koliko god je Zidane svoje igrače pojedinačno dignuo na višu razinu, toliko Real kao ekipa ne djeluje dobro.

Real pod Francuzom pobjeđuje isključivo na kvalitetu pojedinaca.

Vrhunsku kvalitetu pojedinaca.

To je Zidaneovo legitimno pravo, kao što je bilo legitimno pravo Mourinha da osvoji Ligu prvaka s Interom oslanjajući se prvenstveno na granitnu obranu.

Rezultat je ono što se pamti.

Međutim, Real bi s Kloppovom igrom mogao imati problema.

Zidane će vjerojatno „žrtvovati“ Balea, istrčati u nominalnih 4-3-1-2 sa Iscom kao fantasistom iza Benzeme i Ronalda.

Cristianu u ovoj fazi karijere (čitaj: sa toliko godina), zaista paše kad igra napadača slobodnjaka koji dolazi u završnicu po one touch goal iz smjera koji on odabere.

Klopp sa svojim veznim redom, svjetlosnim godinama kvalitetom udaljenim od Španjolaca, sigurno neće ići po posjed.

Wijnaldum, Henderson i Milner nisu igrači koji mogu držati posjed niti puno lošijim ekipama od Reala, ali Liverpool će izaći visoko i Liverpool će izaći agresivno. Ne samo vezna linija.

Englezi će i zadnju liniju pomaknuti što više, napadački trojac će ulaziti u linije dodavanja Realovih stopera i bekova, a vezna linija visiti na leđima Kroosa i Modrića, pokušavajući izolirati Casemira.

Kloppove momčadi su uvijek igrale presing, ali ne radi reposjeda kao što je u najboljim danima radila Guardiolina Barcelona, nego radi pogrešaka protivnika u opasnoj zoni.

Kloppovi Redsi žive od pogrešaka protivnika, jer kad je dočekaju, prva distribucija ide, makar i napamet, u prostor gdje su Mane, Firmino i Salah. A njih trojica mogu igrati i 3 na 6.

Manje obrambenih igrača u polukontri Liverpoola u najvećem broju slučajeva završava bar polušansom, a što je obrambenih igrača manje, vjerojatnost Liverpoolovog pogodka se eksponencijalno diže.

Liverpoolova tranzicija traje doslovno par sekundi i rijetko se koja ekipa stigne vratiti na vrijeme.

Zidaneov Real ne voli igrati protiv ekipa koje ne traže posjed, Kraljevi obožavaju podanike kojima mogu prepustiti inicijativu i ubosti par puta kvalitetom pojedinaca.

Klopp im neće dozvoliti taj luksuz.

Da se igraju dvije utakmice, po našem mišljenju, Real bi bio neusporedivo veći favorit.

U dvije utakmice Kraljevi bi se prilagodili i riješili dvomeč kvalitetom kao što to rade zadnjih pet godina. Ovako, u jednoj utakmici, Liverpoolove šanse rastu.

Klopp voli svoj nogomet zvati Heavy metal nogometom, mi smo ga skloniji zvati Hardcore nogometom.

Odsviraj sve što znaš što brže možeš za što manje vremena. Kad tišina naglo zavlada i prašina se slegne, pobroji tko je ostao na nogama.

Ako je naših više dobili smo, ako nas je jednako idemo još jednom zasvirati. Po mogućnosti još brže kraće i jače.

Jedno je sigurno. Finale neće biti dosadno.

Ivo Jadreško – Ivcek