Interview tjedna: Loša – Plavi orkestar

0

Plavi Orkestar je bend koji još od osamdesetih oduševljava generacije na područjima bivše države, a večeras (20.04.18.) nastupaju u velebnom Arsenalu, u srcu Zadra.

Povod je to da o njima napišemo priču, a imali smo i sreću da s Lošom razgovaramo tjedan dana ranije, na jednom od ugodnijih interviewa koje smo imali prilike napraviti.

Loša je, unatoč slavi, i danas čvrsto na zemlji. Kroz dvadesetak minuta razgovora smo prošli mnoge teme i dobili osjećaj da se poznajemo oduvijek. Ali, takav je Loša.

Nakon koliko godina je Plavi orkestar u ponovo Zadru?

Ne znam dali znate, mi smo prije par godina održali jedan “tajni” koncert u Zadru.

Zvali su nas studenti sa Zadrskog sveučilišta da im, u jedan zimski dan uveličamo brucošijadu. To se na kraju ispostavio kao jedan od najboljih klupskih koncerata koje smo imali.

Inače, mi smo bend koji je nastao u klubovima, stjecajem okolnosti smo kasnije postali bend koji sve više ljudi želi slušati pa smo prešli u dvorane i na stadione..  Ali bili smo i ostali garažni band.

Ovog puta ste odbrali Arsenal, prostor koji odiše povješću.

Kad smo prvi put vidjeli Arsenal, odmah smo htjeli tu napraviti koncert. Vama to možda djeluje svakodnevno, ali takav prostor je uistinu rijedak u ovim našim regionalnim okvirima.

To je mjesto na kojem se izvrsno prožimaju povijest i moderna stremljenja.

Kad smo prvi put ušli unutra, osjećali smo se kao da smo negdje u Londonu ili Bruxellesu. Baš smo htjeli doći tu i napraviti jedan poseban koncert u posebnom prostoru.

Što možemo očekivati od koncerta u Arsenalu?

Ovaj koncert je u sklopu turneje Everblue, koja je krenula u Sarajevu, a kasnije smo napravili i koncerte u Ljubljani, Zagrebu, Beogradu i mnogim drugim gradovima.

Koncert je sastavljen od “najsretnijih” pjesama Plavog orkestra. Na društvenim mrežama pitamo publiku prije svakog koncerta, što bi oni htjeli da sviramo u njihovom gradu. Tako smo dobili playlistu od tridesetak pjesama koje ljudi žele čuti i na ovom koncertu.

Dolaziš iz Sarajeva, sredine koja je sama po sebi također specifična. I mi ovdje volimo malo “stati na loptu”, sjesti na kavu i uživati u životu. Kad bi mogli potegnuti poveznicu između ova dva grada, što bi to bilo?

Prije svega, tu je jedna situacija u kojoj ti ljudi ili daju ili ne daju, ne samo na nivou koncerata ili pjesama. Isto kao i u Sarajevu – ili te prihvate ili ne prihvate. Znači, nema tu sredine, nema fejkerstva, nema diplomatskih lažnih odgovora.

Odmah ti daju do znanja dali te organski podnose ili ne podnose i mi imamo tu privilegiju i čast da nas je Zadar prihvatio.

Još jedna poveznica sa Sarajevom bi bio humor i ta vrsta mediteranskog melodijskog izričaja.

Ako pogledate naše pjevače i vaše, pogotovo u Bellcantu, možete vidjeti da je to jedan sličan format.

Ali tu je i jedna vrsta  normalnosti. Znači, ti ne osjećaš “uzvišenost” kad pričaš s ljudima u Zadru ili  Sarajevu, imaš dojam da ste išli skupa u osnovnu. Ne postoji onaj pretinciozni shit, i to mi je super.

Pauza Plavog orkestra je trajala dugo, u jednom trenutku smo se pitali hoćemo li vas uopće vidjeti na novim nastupima.

Ja mislim da je neambicioznost Plavog orkestra ilustriraju nenormalno duge pauze.

Mi pauziramo po sedam, deset godina. To ni jedan band ne radi.

Bandovi se bave karijerom, fokusirani su, moraju snimati albume i singlove svake dvije godine..

Mi smo ljudi koji žive jedan miran život i pojavimo se samo onda kada poželimo da “pravimo buku zajedno”.

Pojavimo se kad imamo reason to cry, da tako kažem.

Sad bi mogli”, kaže Ćeran (bubnjar), a ja mu kažem da sam imao nekih drugih planova, ali onda se mic po mic, pomalo dođe do projekta. Ležerno mi to.

Postali ste zvijezde još u teenagerskoj dobi, negdje sam čitao interview u kojem ste rekli da su vam pjesme ponekad bile ne povezane i da ste tek kasnije to shvatili.

Pa mene je stid ali možda je vrijeme da to priznam.

Većina pjesama koje sam ja napisao su nelogične. Baš u ovom bukvalnom, literary kontekstu.

U pop glazbi, tekstovi su samo ortopedsko pomagalo, da se tako izrazim.

Pogledaj opus Beatlesea, She loves you, Love me do, etc., ponekad je dosta samo da zvuči, pa možeš i preskočiti smisao.

Klasičan primjer tome. Svi smo mi radoznali, tako sam i ja išao pogledati po YouTubeu koliko klikova imamo, i ugledam komentar na pjesmi Bolje biti pijan nego star.

Čovjek napiše komentar “ Nebih htio da smaram, ali mi se čini da Loša pjeva nelogično. U prvom djelu pjeva Žao mi je što smo bili samo dobri drugovi, a u refrenu Vino ne zna da smo nekad bili sretni par.”.

I ja u tom trenu odskočim sa kompjutera i shvatim da već trideset godina pjevam pjesmu koja zaista ima nelogičnosti u sebi.

Međutim, izgleda da to publici nije važno, kao što im nisu važni ni blooperi koji se dogode u filmovima.

Usprkos svemu, Plavi orkestar i danas otkrivaju neke nove generacije. Što misliš da je razlog tome?

Pa iskreno, i ja ostanem iznenađen. To je taj neki fenomen Plavog orkestra, da nas uvijek iznova traži ta neka nova generacija. To ja ne znam ničim objasniti. Mi nismo bend koji pravi PR akcije , valjda ljudi osjete tu neku enrgiju početka. Pojma nemam.

I za kraj. Možemo li se nadati novim pjesmama Plavog orkestra?

Mi smo prošli album snimali četiri godine. Kad me to pitaju, ja se osjećam kao jelen u šumi, osvjetljen reflektorima. Od Plavog orkestra se uvijek očekuje puno i nekako sve teže živimo u toj histeriji hita.

Sad smo konačno u poziciji da ne ovisimo o novom hitu i ljudi žele vidjeti i čuti ovo što smo do sad radili.

Ali spremamo prvi LIVE album, i ovaj koncert u Arsenalu ćemo snimati pa planiramo odabrati najbolje izvedbe s cijele turneje i staviti ih na naš prvi LIVE album.

Na tom projektu će biti i dva nova singla. Izdavati ćemo ih kao bendovi 60ih, kasnije ćemo te nove singlove ukomponirati u neku novu ploču.

Jedan od tih songova će se zvati Zona prijateljstva, a govori o vječnoj dilemi – dali muškarac i žena mogu biti BFF. Toliko ti mogu reći.

Mi Vas pozivamo na koncert i snimanje, a Loši zahvaljujemo na ugodnom druženju.

 

 

Frane Brajković