„Penal? Definitivno. Bi li ga ja svirao? Nikad.“

0
Najluđa noć i repriza „Nove godine“ na nogometni način
četvrtfinale LP 2017/2018
Kolumna: Ivo Jadreško - Ivcek

 

„Penal? Definitivno. Bi li ga ja svirao? Nikad.“

Raúl González Blanco

Nogomet je jedna od onih stvari za koje vrijedi definicija da „svatko o tome ima svoje mišljenje“, ili, pjesnički rečeno „imamo stav i kad nemamo pojma“.

Zašto je tako? Ne treba ići dalje od emocija. Možete li uopće zamisliti što je Buffon izgovorio sucu da je dobio direktan crveni karton.

Možete li pojmiti količinu i brzinu izrečenog, da mrtvo hladno, „bez grižnje savjesti“, Legendi, na njegovoj (vjerojatno) oproštajnoj utakmici od Lige prvaka, izvučete crveni karton. Nemojte ići dalje od emocija.

Bila je to sigurno sumnjiva odluka u 93. minuti. Dobar sudac ne uništava tako snove ekipe koja je dala sve na terenu tijekom 90 minuta. Oni su ispali glavni akteri. Normalna osoba, nakon takve utakmice, ne može svirati toliko sumnjivu situaciju, osim ako na mjestu srca nema ništa – smeće“, počeo je Buffon nakon utakmice.

To onda nisu ljudi, tako to rade životinje. Tako to ne rade ljudi. Ovaj sudac nema emocije, mogao sam mu reći svašta u onoj situaciji, mora shvatiti kakvu je katastrofu napravio. Real je zaslužio proći, bolji su od nas i možda će i osvojiti Ligu prvaka, ali mi smo ovaj put zaslužili produžetke. Ponosan sam kako smo predstavili talijanski nogomet, mi smo heroji. Odigrali smo epsku utakmicu.” Tako je završio.

Ne pada nam napamet ulaziti u analizu spomenute situacije. Ne pada nam napamet niti tvrditi da je penal bio ili nije. Uostalom, što se autora ovih redaka tiče, „potpisujem“ izjavu Raula ispod naslova.

Kao što, bar tako mislim, (a za neke koje poznajem i znam), postoje i navijači Reala koji žale za tom sudačkom odlukom. Jer, kao navijač, uvijek ti ostaje „gorak okus u ustima“ ako tvoj klub nije prošao „čisto“.

Real je bolja ekipa od Juventusa u ovom trenutku. Real je stiskao i Real bi vjerojatno zabio u produžetku.

Vjerojatno.

Ali isto tako, citirati ću ovaj put Beusana, „postoji nulto pravilo suđenja – zove se pametno suđenje“.

U tom trenutku, nakon onakve utakmice, taj penal mora biti „ne da je bio penal, Allegri bi ga svirao“.

Samo takav i nikakav drugačiji.

Jer, nakon cijele balade, u kolektivnoj memoriji ostaje, “a da,imaš pravo, to je bila ona LP kad je onaj englez svirao penal za Real u zadnjoj sekundi, a Buffon poludio i dobio crveni“.

Tako će se pričati u godinama koje dolaze. Ne treba biti Nostradamus za to predvidjeti. Emocije su u pitanju. A bez emocija smo što. Roboti.

Sjetite se kad nije sviran faul na Tomasu u četvrtfinalu protiv Španjolaca na Europskom prvenstvu u Beogradu 2005.-e, u skoku nakon slobodnog bacanja. Nakon čega su Španjolci zabili za produžetak i kasnije pobjedu.

Tada smo, na svojoj koži osjetili „pametno suđenje“. Na kraju utakmice koja se lomi, tih zadnjih par sekundi u reketu, sunce moje, suci ti neće svirati ništa. I točka.

Možda, eventualno, ako sa klupe uzmeš sjekiru, i nekome pod košem odsječeš ruku. Možda. Faul na Tomasu? Definitivno. Bi li ga ja svirao? Nikad. Zašto? Jer da je bilo obrnuto, da je naš napravio takav faul i da je sviran, „pojeli“ bi suca. Jer to se, tada, ne svira. I točka.

Emocije su to. S tim se ne igra.

Roma je bila „najluđa noć“. Sve je moguće. To je ljepota nogometa.

Juventus repriza Nove godine? Zamalo.

Iako, ni ovako nije loše, pričati će se desetljećima koja su pred nama.

I Joško Jeličić i teta na pijaci „imaju stav i kad nemaju pojma“. Nismo ni sumnjali.

Emocije su to.

Pitajte Buffona.