Petar Grašo oduševio Zadrane – donosimo presjek jedne od najvećih karijera na našoj glazbenoj sceni

0

Bilo je lijepo vidjeti prepunu dvoranu Krešimira Ćosića na koncertu Petra Graše – glazbenika i autora koji je svoju karijeru započeo upravo u Zadru 1996. godine, kad je s pjesmom “Trebam nekoga”, kao debitant, osvojio tada jedan od najboljih festivala u državi.

Grašine pjesme danas znaju svi koji imalo prate hrvatsku glazbenu scenu, ali mnogi ipak ostaju iznenađeni kad saznaju da je upravo on autor nekih od pjesama koje pjevušimo otkad postoje. Stoga smo odlučili proći kroz njegovu dugu karijeru i izvući pjesme koje su obilježile njegovo glazbeno djelovanje.

 

Petar Grašo je sin bivšeg košarkaša Splita – Zorana Graše, a mnogi ne znaju da je sa samo 16 godina napisao pjesmu “Boginja” s kojom je Oliver Dragojević nastupio na Dori 1995. i osvojio drugo mjesto.

 

Iste će godine Oliver snimiti i pjesmu “Vrime Božje”, koja će se također naći na njegovom albumu “Vrime”, a upravo će ta pjesma Petra Grašu profilirati kao vodećeg autora tadašnje mlađe generacije. Skladateljska zrelost tadašnjeg šesnaestogodišnjaka u ovoj pjesmi posebno dolazi do izražaja.

Na spomenutom ZadarFestu 1996., uz prvu nagradu publike za pjesmu “Trebam nekoga”, osvaja i prvu nagradu žirija za pjesmu “Gore si ti”, koju je također izveo Oliver Dragojević, a Grašo će time ostvariti i jedinu dvostruku titulu u povijesti ZadarFesta.

Novostečenu popularnost Grašo nastavlja graditi i 1997. s pjemom “Idi”, koja na Dori te godine zauzima drugo mjesto, iza Riječke grupe “E.N.I.”. Iako je pobjeda izmakla za malo, “Idi” ubrzo postaje jedan od njegovih najvećih hitova.

Godinu kasnije Danijela Martinović će pobijediti na “Dori” s njegovom pjesmom “Neka mi ne svane”. Tu će pjesmu Eurosong kasnije – prilikom obilježavanja 50te obljetnice natjecanja – smjestiti na iznimno visoko sedmo mjesto najboljih pjesama Eurosonga svih vremena.

Sljedećih je godina, uz brojne hitove, ostvario i najveću prodaju albuma u novijoj hrvatskoj diskografskoj povijesti, a popularnost mu raste i u državama regije gdje također ruši rekorde prodaje.

Ipak, 2003. godine uzima “pauzu” i prestaje s medijskim aktivnostima sve do 2011., kada ga Tonči Huljić – s kojim surađuje od 1997. – poziva u njegov World Music projekt Madre Badessa Band, kojeg producira veliki Goran Bregović, te snimaju album “Ka Hashish” .

 

Samostalni povratak na scenu će ipak pričekati do 2014., kada će u tandemu sa Huljićem osvojiti Splitski Festival s pjesmom “Ostat ću uvik isti”, a nakon nje će uslijediti “Moje zlato” i “Ako te pitaju” – pjesme koje su, nekada talentiranog šesnaestogodišnjaka, vratile na sam vrh domaće glazbene scene i potvrdile ga kao jednog od najvećih kantautora u novijoj hrvatskoj povijesti.

  • Treba napomenuti kako je Grašo jedan od rijetkih izvođača koji nikad u karijeri nisu punili naslovnice skandalima i sličnim marketinškim metodama. Zato nas puna Dvorana Krešimira Ćosića u Zadru ohrabruje i dokazuje kako publika ipak cijeni – prvenstveno pjesme.

 

 

autor: Frane Brajković
photo: youtube/screenshot