• Iz knjige Soundtrack života – Anđelo Jurkas
26.04. The Police - Outlandos D’Amour

Pjesme: Next To You / So lonley / Roxanne / Hole In My Life / Peanuts / Can’t Stand Losing You / Truth Hits Everybody / Born In The 50’s / Be My Girl - Sally / Masoko Tanga

Nagovarali su Stewart Copeland i Andy Summers više godina Gordona Sumnera da opet zaoštri svoju vokalnu i bas žaoku pa da za trideset godina od osnutka krenu na obljetnički reunion koncertni tour svijetom.

Ovome se nije omililo jer ima savršeno meditativnu i fokusiranu solo karijeru unutar koje je brojkama nadmašio svoj fantastični trio. Ipak je pristao. Jer je imao izbora i mogao odmahnuti rukom.

Ali čemu se odricati fantastične prošlosti koja mahom nije bila okaljana i  prostituizirana odlukama koje bi se dalo promatrati pod povećalom. …

U vrijeme laganog gašenja prvog booma Punk eksplozije, prije puhanja novog vala s kraja sedamdesetih, spomenuti trio vrhunskih instrumentalista oblikovao je glazbeni artwork povezavši ga s imenom Police.

Na temelju pomirenja sirovih rock and roll shema, jazzerskih bridgeova, te reggae ritmike, snimili su jedan od najboljih debi albuma otkad se pamti trio formacije u rock and rollu.

Opjevavši crvena svjetla koja su blještala nad glavom jedne fatalne Roxanne, skladavši gubitničke himne poput “So Lonley” i “Can’t Stand Losing You”, Sting je tih mladih godina još mogao pjevati o sebi s autsajderske pozicije. Kasnije, povijest će pokazati, takav defetistički obrambeni stav više neće biti moguć.

U vrijeme startanja nitko nije mogao zamisliti kako će imati problema s medijima, obzirom da je BBC zabranio “Roxanne” zbog navodnih nepoćutnih sadržaja. Ipak se pjevalo o prostitutki s izrazitim simpatijama. Bilo je nepodnošljivo drčno i puno zbitih emocija. Onoliko koliko su bass, gitara i glas visokih registara mogli kreirati, a bubanj oblikovati u lako popaljivi ritam. Čuo se zvuk i govor nečeg drugačijeg od dominantne struje. Nečeg jako dobrog. …

The Police su bili i ostali jebeno dobar bend. U tome je suština. Osim Gang Of Four, oni su jedini britanski rockeri s tridesetogodišnjim stažem, koje sam sa zadovoljstvom i bez lošeg osjećaja te iznevjerenih očekivanja pogledao na prigodnoj repriznoj turneji.

Anđeo Jurkas – Soundtrack Života