Izreka kaže da se povijest ponavlja, ali u slučaju Formule 1 nažalost i nije tako. Znaju to svi koji prate najveći svjetski cirkus. Formula 1 kakvu pamte romantičari je prošlost stara bar  30ak godina.

Možda riskiram da se neki čitatelji ne slože samnom ali Formula 1 mi nije zanimljiva kao nekad. Vettel, Webber i Hamilton su izvrsni vozači ali nisu heroji a upravo to su vozači Formule 1 uvijek bili. Vettel i društvo ni  nemaju priliku postati herojima kad je svaki detalj na utrci pomno isplaniran kompjuterskim kalkulacijama a i ono malo prostora za slobodu vozača ubijaju FIA pravila.

Nevjerojatni ljudi u nevjerjatnim  vozilima

U šesdesetima i sedamdestima su stvari bile potpuno drugačije. Ako je vaše vozilo imalo više od 100 konjskih snaga, to su znali svi u gradu a vikendima se pratilo  “nevjerojatne ljude u nevjerojatnim vozilima” koji se utrkuju po trkačim stazama diljem svijeta.

Staze su bile iznimno opasne i najčešće ograđene samo kamenom ili metalnim ogradama a vozači su bez kalkuliranja vozili do granica mogućnosti, smješteni ispred zvjerskih V8 ili V12 motora uz puni spremnik goriva odmah iza leđa.

Svijet legendi

Sjetimo se npr. posljednje utrke sezone 1964 u Meksiku.

Tri su vozača bila u borbi za naslov – John Surtees u Ferrariju, Jim Clark u Lotusu i Graham Hill koji je vozio za tadašnji BRM. Jim Clark je vodio utrku s Pole positiona, Hill se borio za treće mjesto a Surtees se našao na petom mjestu i njegove nade za za osvajanje prvenstva su bile sve dalje.

Onda se umješala sudbina. Bandini se zabio u stražnji kraj Hillovog vozila a Hill je nastavio utrku ali je zbog problema sa ispušnim sustavom gubio na snazi bolida.

S druge strane, Lotusov motor nije izdržao te je samo dva kruga prije kraja  Clarck morao odustati pa su u  igri za naslov su ostali samo Hill i Surtees.

Surteesu je bilo dovoljno i drugo mjesto budući da je Hill zbog problema s ispuhom bio tek jedanaesti.

Lorenzo Bandini je tada dobio zapovijed iz Ferrarija da pusti momčadskog kolegu što je i učinio te je na taj način Surtees u Ferrariju osvojio naslov sa samo jednim bodom više od Hilla.

Utrka je još trajala kad su navijači istrčali na stazu i krenula je proslava Ferrarijevog naslova.

 

Od trijumfa do tragedije

Nažalost AutoMoto sportove su često pratile i nesreće s tragičnim posljedicama.

Samo u sezoni 1968., Formula 1 je ostala bez čak četiri vozača – Jim Clark, Mike Spence, Ludovico Scarfiotti  i Jo Schlesser su izgubili živote na utrkama – iako je samo Jo Schesser život izgubio na F1 utrci (ostali su poginuli u drugim kategorijama).

Na Velikoj nagradi Monaca 1968., utrku su završila samo pet bolida od šesnaest na startu. Sljedeću je utrku na Belgijskom Spa-Francorschampsu pobjedio Bruce McLaren nakon što je Jackie Stewart u zadnjem krugu ostao bez goriva. Dvije godine kasnije McLaren je izgubio život na stazi u Goodwoodu.

Borba za život

Ne bih htio da steknete krivi dojam, Vozači se nisu kockali sa životom. Bili su svjesni rizika kojeg preuzimaju i mnogi su radili na podizanju sigurnosti natjecatelja. Najveći je problem  bio požar nakon sudara. Mnogi su izgubili živote upravo na taj način a Niki Lauda je na Nürburgring Nordschleifeu imao sreću u nesreći te se “izvukao” s opeklinama.

Jackie Stewart je kasnije predvodio vozače u prosvjedima koji, osim napuštanja najopasnijih staza, nije promjenio ništa bitno. Nako što je 1973. u nesreći preminuo njegov momčadski kolega François Cevert, Stewart se umirovio i više nije nastupao.

Svjedoci vremena

Oni koji su preživjeli svjedoče o posebnoj eri u AutoMoto povijesti: Sir Jackie Stewart, Derek Bell, Jacky Ickx, Jochen Mass, Emerson Fittipaldi i naravno, Niki Lauda koji se nakon strašne nesreće ipak vratio u svoj Ferrari za Finale sezone u Japanu. Kiša je toliko padala da se Lauda na toj utrci ipak odlučio povući s utrke te je izjavio poznatu  “briga me što ljudi misle o meni, nisam suicidalan”.

 

Iskreno govoreći Vettel i kompanija su sigurnosno u neusporedivo boljem položaju nego vozači koji su vozili prije 30 godina i više ali tehnologija je u ovom multimiljunskom cirkusu napredovala upravo na iskustvima koja su prikupljena u nesrećama koje su doživjeli heroji iz zlatne ere Formule 1.

Sjesti u bolid i svjesno riskirati sve za ono što voliš je odlika heroja a oni su to radili svaki vikend. Zato će zauvijek ostati heroji.

 

Autor: Frane Brajković